U sklopu Franjevačkoga samostana Humac, Ljubuški, zbirka umjetnina, sa svojim stalnim postavom pod nazivom Majka otvorena je 2004. Ideja o osnutku zbirke potječe od dr. fra Ljudevita Rupčića i dr. fra Viktora Nuića. Njih dvojica odlučili su 2001. otvoriti jednu zbirku kao zajedničku donaciju samostanu na Humcu. Tijekom tri godine zbirka se višestruko povećala. Zahvaljujući donacijama dobrih ljudi temeljito je obnovljena prostor bivše knjižnice, pa je tako zbirka, zahvaljujući donacijama djela potrebne umjetničke razine i sponzorima, svečano otvorena. Zbirka sadržava oko 250 umjetnina, od čega je gotovo 140 skulptura u raznim materijalima, a ostalo su slike, crteži i grafike.
Motiv postavljanja zbirke
Rupčićeva knjiga “Majka”, koja je u međuvremenu objavljena na šest jezika, zajedno sa Zvjaginovim slikama, bila je povod nastanka ove zbirke. Međutim, glavni motiv stvaranja i izlaganja za javnost ove zbirke jest davanje značaja ženi, majci, produbljenje smisla majčinstva, prijenosa ljudskog života po Stvoriteljevu planu, kao i samog života – vrijednosti koje u naše vrijeme doživljavaju dekadenciju bez presedana. Umjetnost može pridonijeti poštivanju tih vrijednosti, pa je to najvažniji razlog odluci za stvaranje zbirke takve tematske odrednice. U prosudbi ove zbirke ne treba polaziti samo od umjetničke vrijednosti pojedinih izložaka, nego od poruke koju daje kao cjelina. Umjetnička dojmljivost je itekako važna, ali i podržavanje plemenite ideje – njegovanje velike teme žene, veličanje njezine požrtvovnosti, ljubavi prema čovjeku i predanja Bogu
Kritički osvrt Stanka Špoljarića
Zbirka umjetnina u franjevačkom samostanu na Humcu zanimljive je koncepcije. Okuplja umjetnike oko veličanstvene teme majke. Česte inspiracije kipara i slikara kroz povijest… Od uprizorenja naše nebeske majke do jednostavne žene nositeljice života, pokazane u svakodnevnim životnim situacijama. Božanska majka prikazana je u slavi oltara, ali i u susudjelovanju Kristove muke, u boli položenog tijela sina. I u toplini ljubavi s još malenim djetetom Kristom. Na Humcu su zastupljeni hrvatski umjetnici različitih generacija, njih sedamdesetak, koji su se inspirirali ovom velikom temom. Od klasika koji su djelovali na samom početku 20. stoljeća, i u njegovoj prvoj polovini, do afirmiranih imena novije hrvatske umjetnosti. Kiparska dionica zbirke n jezin je značajniji dio, i reprezentativni odabir autora, pokazanih ili s jednom skulpturom, ili s većim brojem radova, pa se dobivaju i retrospektivne naznake njihovih opusa. Što je skulptura dominantnija donekle je i razumljivo jer kipari često posižu za ovom temom.
No bez sumnje i slikari su dali svoja vrijedna postignuća, prenoseći osobnošću poetika svoj doživljaj majke punim umjetničkim uzbuđenjem. Zbirka nosi ozračje sakralnog. I to na dva načina. Kroz prikaz Bogorodice, ali i posvećenost majčinskog poziva svih žena. Umjetnici su svojim pogledom interpretirali majku pri radu, igri s djetetom, spajajući osobna iskustva i univerzalni pojam majke. Pristupajući djelu s radošću, ljubavlju, poštovanjem. U rasponima stilistika, od realistične marnosti, stilizacije oblika, ekspresivne pokrenutosti, do redukcije forme. U djelima jakog emocionalnog naboja, u kojima plemenitost lika dolazi u prvi plan. Stalnog dodira vanjske i unutrašnje ljepote. Traga božanskog u čovjeku.
