Hercegovački franjevci su gradnjom samostana na Humcu planirali izgraditi ne samo vlastito odgojno središte, duhovno i vjersko žarište za ovaj dio Hercegovine, nego i kulturno-prosvjetno središte za svoj nepismeni puk. Stoga su istovremeno s početkom gradnje samostana 1867. utemeljili samostansku knjižnicu. Ona će postati veoma značajna za kulturnu povijest ovog kraja, a posebice za Hercegovačku franjevačku provinciju. Kad je samostan izgrađen, knjige su se nalazile u različitim prostorijama, da bi 1968. bila uređena posebna prostorija u zapadnom samostanskom krilu, gdje su prenesene sve knjige s rukopisima i arhivskim spisima.
Knjižnica danas ima preko 20.000 primjeraka. U njoj se nalaze dobro očuvane stare knjige iz razdoblja od 16. do 19. stoljeća. Knjige obuhvaćaju gotovo sva područja prirodnih i društvenih znanosti: ascetiku, beletristiku, biblijske znanosti, povijest, pravo, franjevaštvo, katehetiku, leksiku, lingvistiku, prirodne znanosti i dr. Poseban dio obuhvaća periodiku iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Iz zapisa koji se nalaze u nekim knjigama može se odgonetnuti put kojim su dospjele u knjižnicu. Uglavnom se radi o knjigama koje su fratri kupovali za vrijeme studija u Italiji, Njemačkoj i drugdje. Njima su se fratri služili za osobnu izobrazbu, da bi nakon njihove smrti bile smještene u knjižnicu za opću upotrebu. Drugi način nabavke bila je kupovina knjiga u antikvarijatima, ili od nekih trgovaca. Tako su, uglavnom nabavljene starije knjige. Međutim, većina današnjih raritetnih knjiga stigla je u knjižnicu iz drugih franjevačkih samostana diljem Europe.
U raritete humačke knjižnice spada skupina knjiga grčko-rimskih klasika, te djela franjevačkih spisatelja. Između ostalih, važno je spomenuti:
Homerovu “Odiseju” tiskanu 1533. god.,
“Ilijadu” tiskanu 1537.,
Plutarhovu “Moralia opusculorum”,
Herodijanove “Historiae…”,
Ciceronove “Epistolae ad Atticum”,
pjesme Horacija Flaka izdate 1606. godine, te djela hrvatskih velikana: Matije Divkovića, Ivana Ančića, Filipa Lastrića, Lovre Šitovića, Rafe Barišića i djela hercegovačkih franjevaca.
Knjižnica danas posjeduje velik broj teoloških i filozofskih knjiga na njemačkom, engleskom, talijanskom i drugim jezicima. Tu su još enciklopedijska izdanja, različita izdanja Svetog pisma, klasična literatura, povijest hrvatske književnosti, katolički časopisi i dr.
O knjižnici je napisano više stručnih članaka, a noviji sustavni prikaz napisao je hercegovački franjevac fra Draženko Tomić kao svoju diplomsku radnju na studiju bibliotekarstva u Zagrebu. Ta radnja je objavljena kao knjiga u izdanju Franjevačke knjižnice Mostar 2000. godine.
Knjižnica je koncem 2003. godine temeljito obnovljena i smještena u zapadno krilo samostana. Nabavljene su najsuvremenije police koje knjižno blago štite od vlage i sunca. Katalogizacija i kompjuterizacija knjižnice je u tijeku.
Unutrašnjost knjižnice
Knjižnica je koncem 2003. godine temeljito obnovljena i smještena u zapadno krilo samostana. Knjige obuhvaćaju gotovo sva područja društvenih i prirodnih znanosti.
Uz velik broj teoloških i filozofskih knjiga na njemačkom, engleskom, talijanskom i drugim jezicima, tu su još enciklopedijska izdanja, rječnici, knjige s područja prava, klasična literatura, molitvenici, katolički časopisi, ali i knjige hercegovačkih franjevaca (npr. fra Rafo Barišić, fra Anđeo Kraljević, fra Paškal Buconjić, fra Radoslav Glavaš i dr.) koje su pisali i tiskali dok su bili dušobrižnici.
Brevijari iz 18.st. teški su kao odraslo dijete
Molitvenici s koricama od sedefa; nepoznati vlasnici
Marko Marulić Splićanin (+1524.) – naslovnica Evangelistariuma -Evanđelistara iz 1545. (prvo poznato izdanje 1516.); najvažnije moralno-teološko djelo oca hrvatske književnosti.
Fra Matija Divković (+1631.) – molitvenik Nauk krstjanski s mnozijemi stvari duhovnijemi i vele bogoljubnijemi, Venecija, 1647. (prvo izdanje 1616.)
Nauk krstjanski s mnozijemi … tzv. “Mali nauk” pisan je hrvatskim jezikom (štokavskim narodnim narječjem, pomiješano ikavsko-ijekavskim govorom) na bosančici. Ovaj molitvenik je i svojevrstan priručnik za nepismene: na početku ima abecedu i poduku kako se izgovaraju slogovi. “Mali nauk” bio je jedna od najraširenijih knjiga u Bosni i Hercegovini, a čitala se i u Dalmaciji.
Abeceda
Izgovor slogova (na lijevoj strani)
Fra Matija Divković je utemeljitelj hrvatske književnosti u Bosni i Hercegovini. Divkovića je pomagao savjetom i potporom pri izdavanju njegovih djela Bartul Kačić-Žarković, biskup makarski (+1645).
Molitvenik Put u Nebo, Witenberg – New York 1889.
Katolički molitvenik Put u Nebo napisao je Cvjetko Gruber, prisjednik duh. stola senjsko-modruškoga i đakovačkog, bivši župnik ladjevački; tiskan u Witenbergu i New Yorku 29. siječnja 1889.
Molitvenik Put u Nebo
Pietro Andrea Matthiol (+1577.) – Commentarij in sex libros Pedacij Dioscoridis Anazarbei de Medica Materia, Basel 1598.
Posebno je uzbuđenje prelistati ovo temeljno djelo današnje farmakopeje i botanike. I još kad bi znali koliko je ljudi u proteklih 400 godina pročitalo ovu knjigu…
Pietro Andrea Matthiol, liječnik i najveći fitolog kasne renesanse (cinquecento) u Europi. Osobni liječnik nadvojvode Ferdinada II (u Pragu) i cara Maksilijana II (u Beču).
Glavno mu je djelo Commentarij in sex libros Pedacij Dioscoridis Anazarbei de Medica Materia. Prvo izdanje tiskano je u Veneciji 1544. godine – prevedeno na latinski (1554.), češki (1562.), njemački i francuski (1563.)- slijede izdanja 1558., 1559., 1560., 1563., 1565., a najznačajnije je izdanje iz Basela 1598., kojeg je priredio Gaspar Bauhin.
Temelj ove knjige je znamenito djelo De materia medica, liječnika, farmakologa (travara) i botaničara Pedacia Dioscoridesa (+ 90 po.Kr.), u kojoj je opisano oko 600 biljaka; Matthioli je dodao svoj opis 100 novih biljaka.
Prvi znanstveni opis krumpira (Solanum tuberosum) u povijesti
Matthioli je prvi znanstveno opisao biljke donesene iz Amerike u Europu: krumpir, kukuruz, bagrem, duhan i druge, a rajčici je dao ime pomo d’oro, “zlatna jabuka”.
Fra Milan Jukić, knjižničar i kustos muzeja i galerije
Portret Pietra Andrea Matthiolija, izdanje iz 1604.
Matthioli je studirao medicinu na Sveučilištu u Padovi, a “diplomirao” je 1523. godine. Prvi je opisao alergijsku reakciju na mačju dlaku.
Matthias Bel (+1749.): Scriptores rerum Hungaricarum, veteres ac genuini, 1746.
Povijest Mađarske i europskih kraljevina (s poglavljem Dalmaticarum, Croatiarum et Sclavonicarum).
Joakim Stulli (+1817.): Lexicon latino-italico-illyricum, Budim 1801.
Fra Joakim Stulli (Stulić), hrvatski leksikograf iz Dubrovnika, napisao je opsežan rječnik s oko 80.000 riječi. Prvi dio rječnika tiskan je u Budimu 1801. g. (drugi 1805., a treći dio 1810. u Dubrovniku), i tim izdanjem iz 1801. služio se fra Anđeo Kraljević kod izrade prikladne latinske gramatike (Grammatica latino-illyrica, Rim 1863.) za učenje latinskoga jezika u Sjemeništu na Širokom Brijegu.
Među raritetima humačke knjižnice nalaze se i Homerova “Odiseja” tiskana 1533., i “Ilijada” tiskana 1537. godine.