Franjevački samostan i Župni ured sv. Ante Padovanskoga Humac


UREDOVANJE
Svaki radni dan od 8-12 i 16-18
Nedjeljom iza misa


KRŠTENJE
Prijava u uredovno vrijeme
Krštenja su u crkvi na Humcu svake nedjelje u 11 sati.
Prigodom  najave  krštenja  donesite  kopiju rodnog lista djeteta u Župni ured. 


VJENČANJE
Obvezatan je tečaj priprave za brak. Prijava u župnom uredu mjesec dana prije vjenčanja


BOLESNICI
Bolesnicima na vrijeme omogućite posjet svećenika

 

SPROVODI
Molimo vas da sprovod vašeg pokojnika najprije dogovorite sa Župnim uredom i smrtovnicu dostavite u Župni ured.

Župa Humac: Duhovno i povijesno vrelo i nadahnuće

nasa ognista humacDolaskom na Humac čovjek osjeti toplinu u duši i blizinu Božju. Postane svjestan povijesne veličine i značenja mjesta, na kojem se već dugo moli, hodočasti, sluša i propovijeda evanđeoska riječ. A počelo je davno, u 15. stoljeću, kada su franjevci sagradili samostan i crkvu sv. Katarine. No, 1563. godine Turci ih porušiše, a franjevci se skloniše u Zaostrog. Bilo je to teško vrijeme za kršćane ljubuškoga kraja, cijele Humske zemlje i Bosne. Franjevci su iz Zaostroga i Živogošća duhovno skrbili o svome puku sve do turske zabrane 1699. godine, kada brigu preuzimaju fratri iz kreševskoga samostana. To je trajalo stoljeće i pol kada hercegovački franjevci počinju osnivati svoje samostane u Hercegovini - prvo u Širokom Brijegu 1846. godine pa potom na Humcu. Fra Anđeo Kraljević blagoslovio je temeljni kamen novog samostana na Humcu 4. travnja 1867. Dakle, prošlo je 300 godina od turskog rušenja prvog humačkog samostana i crkve, ali unatoč tome i svim drugim oblicima vjerskog, etničkog, državnog i društvenog  nasilja, vjera se u hrvatskome narodu nije zatrla. Samostan je izgrađen za deset godina i službeno priznat od generala Franjevačkog reda 1876. godine. Hercegovački franjevci su u samostan smjestili svoj novicijat, a ubrzo sagradili i sjemenište. Na Humcu su od 1871. do 1903. godine bili viši razredi franjevačke srednje škole i prve godine filozofsko-teološkog studija. To je dio bogate povijesti, nastajanja i rasta humačkog vjerskog, duhovnog i kulturnog središta Hrvata katolika ovog dijela Hercegovine, a i šire.
                       Od blagoslova samostanskih temelja do danas, na Humcu se puno toga promijenilo, dograđivalo, obnavljalo. Na mjestu stare kuće, 1895. godine sagrađeno je istočno krilo samostana, a 40 godina poslije niknulo je južno krilo. U II. svjetskome ratu južno krilo je posve izgorjelo, zapadno znatno porušeno, a istočno teško oštećeno. Zbog toga je novicijat više godina bio u Kraljevoj Sutjesci da bi se 1959. godine ponovno vratio na Humac. Južno i istočno krilo su obnovljeni od 1958. do 1961. godine, a pet-šest godina poslije zapadno je posve porušeno i izgrađeno na novim temeljima. Sredinom sedamdesetih godina preuređena je unutrašnjost južnog krila, a ubrzo je temeljito obnovljeno istočno samostansko krilo. Od 1991. do 1994. godine preuređen je prvi kat zapadnoga krila gdje se nalazi novicijat i podignut još jedan kat na kojem je od 1994. godine bilo sjemenište. Od 2000. godine radovi se nastavljaju: zamijenjen je krov na južnom krilu, uređeno samostansko dvorište, preuređeno je prizemlje zapadnoga krila i u taj prostor smještena knjižnica i galerija Majka, uređena višenamjenska dvorana sv. Ante. Dvorana služi za održavanje tečajeva priprave za kršćanski brak i ženidbu, svećeničkih i redovničkih zasjedanja, vjerskih tribina i različitih sastanaka. Prostor knjižnice je sređen i ona sadrži više od 20.000 knjiga. Opremljena je novim policama za knjige, a trenutačno se provodi njezina katalogizacija i kompjutorizacija. Uvijek su gvardijani i župnici kada bi stupili na dužnost, nastojali i trudili se dati svoj doprinos uređenju samostanskih, crkvenih i drugih građevina na samostanskom imanju, nešto obnoviti, preurediti ili dograditi, a tako je i danas. Nakon rata u tome su se istaknuli gvardijan fra Branimir Musa i župnik fra Ivan Landeka i nakon njih gvardijan fra Miro Šego i župnik fra Mladen Sesar. Istim žarom nastavljaju sadašnji predvodnici, gvardijan fra Velimir Mandić i župnik fra Ivan Boras. Upravo se preuređuju i obnavljaju hodnik u prizemlju i prostorije za stanovanje i druge potrebe na katu u istočnome samostanskome krilu, a radili su i još rade na vrijednim i važnim završnim poslovima obnove stare crkve.
                       - Želio bih naglasiti da samostan i sve drugo na samostanskome imanju ne bi imali svoje potpuno značenje i vrijednost bez osoblja. Mi ovdje živimo, ovo je naš životni prostor. Ovdje žive i djeluju 22 redovnika, među njima su i stari i bolesni, i oni srednje dobi pomalo boležljivi, ali još djelatni pa do onih najmlađih. I druga veoma važna stvar ove kuće, ovoga samostana je naš novicijat, gdje se mladi franjevci u godini kušnje upoznaju s temeljnim postavkama i značajkama franjevačkog Reda. Također ovdje je i sjedište zbornika Kršni zavičaj, a važnu ulogu i zadaće imaju časne sestre. Imamo prekrasan životni prostor oko samostana, šetnica s odrinom, Gospina špilja, maslinik, gdje se družimo, šećemo, molimo, razmišljamo, opuštamo. Tu je i gospodarski dio, prostrana ledina, držimo krave, ovce, kokoši, ima još nekih posjeda, neki su i oduzeti, sve su to naši stari fratri nekad kupovali – objašnjava gvardijan fra Velimir Mandić. Cijeli prostor odiše duhovnošću, a Humac je veliko svetište sv. Ante Padovanskog, stjecište hodočasnika i štovatelja sv. Ante, mjesto vjerničke molitve i zavjeta znatno šire od ljubuškoga kraja.
                       Nakon što je, na veliku radost i oduševljenje vjerničkoga puka podignut samostan, osjećala se potreba za crkvom. Upućena je zamolba turskim vlastima, one su odobrile gradnju i sagrađena je 1869. godine. Samo   tri godine od kako je podignuta, počinje se nazivati svetištem sv. Ante. Prva obnova bila je od 1899. do 1903. godine. Dobila je 1900. godine novobarokni oltar iz Tirola, posvećen sv. Franji. Franjevci iz Zagreba darovali su joj 1901. godine dva barokna oltara iz svoje crkve na Kaptolu. Jedan je postavljen kao glavni oltar i on je djelo Klaudija Kautza iz 1725. godine, a drugi koji potječe iz 17. stoljeća, stavljen je lijevo na boku u odnosu na glavni oltar i posvećen je Srcu Isusovu. Kao i samostan i crkva je potkraj II. svjetskog rata oštećena. Obnavljana je 1960. godine, pokrivena salonitom, umjesto drvenog napravljen je betonski kor, a svi oltari osim glavnog su uklonjeni. No, zub vremena je učinio svoje, postala je trošna i trebala joj je temeljita obnova. Počela je 2006. godine i u njoj su svojim prilozima i darovima sudjelovali mnogi vjernici pojedinci, Općina Ljubuški, županijska i federalna Vlada, a posebice se istaknula Vlada Republike Hrvatske. Bio je to istinski pothvat, obnovljeno je praktički sve, izvana i iznutra, i zasjala je punim sjajem. Vraćen joj je prvotni, izvorni vanjski kameni izgled, kamen se djelomično ističe i u unutrašnjosti i cijela slika je jako privlačna i podsjeća na prošlost i vrijeme nastanka.
                      - Ogroman posao napravili su naši prethodnici, a nakon što smo mi došli, župnik fra Ivan Boras i ja, dopunili smo neke stvari. Vratili smo obnovljena dva oltara, Zlatni oltar Srca Isusova i oltar sv. Barbare. U dogovoru sa stručnjacima napravljena je oltarska menza i stalak za čitanje i nakon što je prije obnovljen i restauriran u Splitu glavni oltar i obnovljene orgulje, sada je ovo dopuna svim tim lijepim stvarima. Velika nam je želja obnoviti i vratiti sliku Srca Isusova na njezino mjesto na oltaru Srca Isusova, obnoviti i ponovno staviti izvorne, stare slike Puta Križa i obnoviti i urediti zavjetni kip sv. Ante. Postavili smo vitraje na sve prozore koje su također naručili naši prethodnici, zatim dvoja sporedna vrata i obavlja se završni dio vanjske obnove crkve - oblaže se kamenom gornji dio zvonika tako da će u cijelosti i zvonik, i crkva, i samostan imati kameni izgled. Stara crkva je postala veoma privlačna za vjenčanja, rijetki su koji se vjenčaju u novoj crkvi, osim ako je zauzeta. Ali nije ona samo za vjenčanja i krštenja, otvorena je i skupinama hodočasnika koji žele imati misu, a moja je želja, a mislim da je i većine fratara na Humcu, da u nju vratimo svakodnevnu jutarnju misu. Osim toga ona ima svoju posebnu duhovnu, povijesnu, kulturnu, umjetničku vrijednost i značenje – ističe humački gvardijan fra Velimir Mandić. Nažalost, nakon ovoga rata, samostanska crkva na Humcu je ostala kao najstarija samostanska crkva u BiH, sačuvana u svojim izvornim veličinama. Sve druge starije samostanske crkve su porušene, na temeljima su izgrađene nove, kao primjerice u Mostaru i na Plehanu. I crkva na Širokom Brijegu nije ona prva, starija od humačke, fra Didak Buntić ju je srušio i sagradio današnju baziliku.
                      Na studiju u talijanskim i austrijskim sveučilištima hercegovački su franjevci razgledali tamošnje muzeje i u skladu sa svojom dušobrižničkom, prosvjetiteljskom i kulturnom ulogom i poslanjem u svome narodu, odlučili su osnovati takvu ustanovu u svome kraju. Nakon istraživanja i priprema fra Anđeo Nuić je 1884. godine na Humcu otvorio muzej i prvu izložbenu zbirku. Bio je to početak, prvi koraci u ovoj zemlji na tom planu, tako da je humački muzej prva takva ustanova u BiH. Zemaljski muzej BiH u Sarajevu je otvoren 1888. godine. Muzejski predmeti potiču s područja Hercegovine i zastupljena su tri široka povijesna vremenska razdoblja: prapovijest, antika i srednji vijek.
                     - Sadašnja izložba u podrumskom dijelu samostana je otvorena 2002. godine. Iz starijeg kamenog doba imamo jednu ogrlicu koja potječe iz Badnja kod Stoca, a procijenjena je na starost oko 14.000 godina prije Krista. Iz mlađeg kamenog doba su predmeti od kremena i bakra, imamo jednu bakrenu sjekiru iz vremena oko 3.000 godina prije Krista. Rano i starije brončano doba zastupljeno je uglavnom predmetima i alatima kao što su sjekire, srpovi, ukrasne kopče za odjeću, lovački pribor, i kasno brončano doba, koje je najspecifičnije, sadrži ratničku opremu iz 8. stoljeća prije Krista. Antički dio, rimska povijest, od 2. stoljeća prije Krista do 4. stoljeća poslije Krista, je prebogata na području Ljubuškog, i u muzeju se može vidjeti jedna cjelokupna kultura koju su donijeli Rimljani. Iz srednjeg vijeka imamo predmete od 7. do 16. stoljeća, među kojima kao središnji i najvažniji spomenik stoji Humačka ploča – iznosi kratki presjek muzejske postavke, fra Milan Jukić, kustos franjevačkog muzeja na Humcu. Humačka ploča je nastala na prijelazu između 11. i 12. stoljeća, najstariji je hrvatski zapis na dvama pismima – ćirilici i glagoljici. Ona nam otkriva da je ćirilica u Hrvata poprimila svoj vlastiti oblik pod utjecajem glagoljice. Muzejska izložba završava novom tehnologijom na koncu srednjega vijeka, vatrenim oružjem, a to je vrijeme kada su Turci zaprijetili Europi. Novim oružjem, puškama, naoružavale su se utvrde i srednjovjekovni dvorci za obranu. Fra Milan kaže da je muzej dobro posjećen.
                      - Dolaze školske ekskurzije, individualni posjetitelji, a najčešće skupine hodočasnika iz Međugorja. Neki dođu zbog stare crkve i svetišta sv. Ante, žele tu slaviti misu, a iznenade se kad pogledaju muzej i galeriju Majka. Kad na jednome mjestu vide toliko bogatstvo povijesti, umjetnosti i duhovnosti, to na njih ostavi veoma dubok dojam – kaže kustos fra Milan Jukić.
                       Župa Humac je utemeljena 1855. godine, odvajanjem od matične župe Veljaka. Ima oko 13.500 vjernika. Svake nedjelje u njoj se slavi 16 svetih misa na 12 mjesta. Pokraj stare crkve od 1987. do 1989. godine napravljena je nova crkva sv. Ante. Uglavnom je završena, sve je uređeno osim oltarskoga prostora i hlađenja. U gradu Ljubuškom je od 1906. do 1912. sagrađena crkva sv. Kate. Uređivanje je završeno tek 1928. i od tada se u njoj slavila misa. Bogosluženje je bilo prekinuto od 1946. do 1962. godine kada su je komunističke vlasti pretvorile u trgovačko skladište. U posljednjih trideset, četrdeset godina sagrađene su područne crkve u osam okolnih sela u župi: Cernu, Mostarskim Vratima, Radišićima, Prologu, Crvenom Grmu, Hardomilju, Bijači, Zvirićima i Lisicama. U župi djeluje Frama, nastala je 1992. godine, i ona je prva osnovana Frama u BiH. Djeluje i Franjevački svjetovni red, kojeg je osnovao fra Anđeo Nuić 1884. godine. Veoma je uspješno župno pjevanje, zastupljeno kroz veliki i mali župni zbor. U duhovni, prosvjetiteljski i materijalni rast humačkoga svetišta i župe, svoj veliki trud utkale su časne sestre. Sestre Milosrdnice su 1898. godine otvorile mješovitu osnovnu školu, a ubrzo i zanatsku školu za žensku mladež. Danas drže dom za stare i nemoćne sv. Josip Radnik. Školske sestre franjevke imaju svoju kuću i na različite načine djeluju i pomažu u župi.

Ivan Kaleb | Naša ognjišta