Franjevački samostan i Župni ured sv. Ante Padovanskoga Humac


UREDOVANJE
Svaki radni dan od 8-12 i 16-18
Nedjeljom iza misa


KRŠTENJE
Prijava u uredovno vrijeme
Krštenja su u crkvi na Humcu svake nedjelje u 11 sati.
Prigodom  najave  krštenja  donesite  kopiju rodnog lista djeteta u Župni ured. 


VJENČANJE
Obvezatan je tečaj priprave za brak. Prijava u župnom uredu mjesec dana prije vjenčanja


BOLESNICI
Bolesnicima na vrijeme omogućite posjet svećenika

 

SPROVODI
Molimo vas da sprovod vašeg pokojnika najprije dogovorite sa Župnim uredom i smrtovnicu dostavite u Župni ured.

Šesta večer devetnice

fra ivan sevoŠestu večer devetnice svetom Anti na Humcu predmolio je fra Vlado Buntić, pjesmom ju je uveličao mali dječji zbor „Ljiljani sv. Ante" s Humca pod ravnanjem s. Robertine Barbarić, a svetu misu predvodio fra Ivan Ševo iz Mostara. Zadana tema fra Ivanove propovijedi bila je „Neopravdane želje i potrebe za bogaćenjem“, a na početku fra Ivan se prisjetio vremena prije više od 20 godina kad je bio kapelan na Humcu kako je sve bilo obrađeno i svatko je bio zadovoljan, naglasio je kako se rado sjeća tih vremena razmišljajući o radu i uspjehu ljudskog rada.


Moderno potrošačko društvo usadilo je u život čovjeka neumornu borbu za prestiž. Novac mu je osnovni i prvi sustav vrijednosti i tko ima više novca u takvom se svijetu osjeća sigurnijim. Ali moram vam reći novac je sve i novac je ništa. Novac je simbol svekolikih vrijednosti, ali samo simbol. Novac nije loš kada je sluga, ali kad postane gospodar nikome novac ne donosi dobro – ustvrdio je fra Ivan u svojoj propovijedi.
 
Što nam je činiti u ovakoj situaciji, situaciji očaja, podjele hrvatskog naroda po svim mogućim šavovima?- upitao se fra Ivan i ponudio odgovore: 1) biti gospodar svoje volje, a sluga svoje savjesti; 2) mrmljanje i gunđanje ubojice su radosti, 3) odgovornost je ključna vrlina.

U nedjelju, sedmu večer devetnice, svetu misu i propovijed na temu „Duhovna zvanja i njihov značaj za naše vrijeme i narod“ ima don Damjan Raguž, župnik iz Rotimlje.

Propovijed fra Ivana Ševe
Neopravdane želje i potrebe za bogaćenjem
Humac, 9. lipnja 2012.

Draga braćo i sestre!

Tri su pitanja, na neki način, 'pitanja svih pitanja': Bog, svijet i čovjek…

Večeras ću govoriti o čovjeku na temelju zadane teme, koja glasi: Neopravdane želje i potrebe za bogaćenjem…

Govoriti o čovjeku neiscrpna je tema.
Znanost nas uči:

Čovjek je misaono biće (može zaključivati, crtati, razmišljati); društveno biće (živi u društvu); duhovno biće (razlikuje dobro od zla) i prirodno biće (dio je žive prirode).

A kad sv. Pismo govori o čovjeku, ono se jednako divi veličini čovjeka, ali isto tako žali nad njegovim ništavilom.

Svatko se od nas stoga mora iz dana u dan pitati: isplati li se biti čovjek?

Jedino ispravan odgovor na postavljeno pitanje glasi: To je naš glavni životni zadatak, naša šansa. Bog nam je ponudio veliku čast da budemo ljudi. To je njegov dar, a naša sveta dužnost da ga prihvatimo i da od sebe stvarno načinimo čovjeka.

Poruka je konkretna i jasna: svaki je pojedinac sam sebi glavni odgojitelj. Ne jedini, ali glavni!
To znači, svatko je svoj arhitekt i svoj graditelj. Svi ostali sudionici u našem odgoju samo su pomoćni graditelji. Otuda je čovjek ono što je učinio sam od sebe, po onoj narodnoj: "svatko je svoje sreće kovač"; mi možemo nadodati: svatko je svoga ljudstva kovač.

Životno nas iskustvo uče:
NAJVEĆE JE ČUDO DOBRA OSOBA… Nema sumnje, to se postiže jedino kvalitetnim odgojem; a odgoj je prije svega naporno, dugo i bolno kovanje, koje traje čitav život. "Poznata je fraza 'treba devet mjeseci da se stvori čovjek a samo jedan dan da ga se ubije'.
Ipak, ne treba devet mjeseci, treba pedeset godina da se učini čovjeka, pedeset godina odricanja, volje i toliko drugih stvari! I kad je taj čovjek gotov, on nije ni zašto drugo nego da umre".

Kršćanska nas teologija uči:
U našem životu četiri kreposti: razboritost, pravednost, jakost i umjerenost trebaju imati ulogu stožera.
- Razboritost je krepost koja upućuje praktični razum da u svim prilikama razlikuje naše istinsko dobro i da izabere prikladna sredstva da ga izvrši.
- Razborit čovjek odlučuje svoje vladanje i uređuje život slijedeći taj sud. Zahvaljujući toj kreposti mi primjenjujemo moralna načela na pojedinačne slučajeve bez pogreške i svladavamo dvojbe o dobru što ga treba izvršiti i o zlu što ga treba izbjeći.
- Pravednost je moralna krepost koja se sastoji u postojanoj i čvrstoj volji dati Bogu i bližnjemu što im pripada..
- Jakost je moralna krepost koja u poteškoćama osigurava čvrstoću i postojanost u traganju za dobrom. Ona jača odluku da se čovjek opre napastima i svlada zapreke u moralnom životu.
- Umjerenost je moralna krepost koja obuzdava privlačnost grješnih naslada i osposobljuje čovjeka za ravnotežu u upotrebi stvorenih stvari. Ona osigurava gospodstvo volje nad nagonima i drži sve želje u granicama čestitosti.

Tako sada možemo zaključiti i precizno reći: ljudska i vjernička duša hrani se samo vrlinama. Dakle, dobro živjeti ne znači ništa drugo nego ljubiti Boga svim svojim srcem, svom svojom dušom i svim svojim djelovanjem.

Međutim, uz spomenute vrline u našem životu postoji i druga strana stvarnosti, odnosno postoje neprijatelji naše duše. To su:

1. Napasti svijeta
2. Napasti đavla
3. Neuredne sklonosti duše i tijela

Neupitno je, sve su ove napasti lako vidljive u modernom svijetu i čovjeku, i brzo prepoznatljive  kao gospodari zla, i to u velikom broju i na višestruki način.

Današnji, moderni svijet, piše Phil Bosmans, jest:
„Tuđi neki svijet. Svijet kao robna kuća gdje se sve može kupiti novcem, sreća za cijenu pjenušave kupelji, dom iz druge ruke od trgovaca starinama i raj putovanjem na Mallorcu…
Svijet u kojem zagađenost poprima kozmičke razmjere a moralna i duhovna pustoš vodi do kolektivnog samoubojstva…“

Moderni znanstvenici, na temelju višestrukog proučavanja, otkrili su nedavno 10 najčešće spominjanih razloga za sreću; to su: novac, žudnja, pamet, geni, izgled, prijateljstvo, brak, Bog, činjenje dobra i starenje.
Doista, živimo u kulturi koja veliča jedino materijalno bogatstvo, slavu i moć unatoč svim dokazima koji govore da to ne donosi sreću. Dakako, svi ćemo se složiti da nedostatak novca može prouzročiti nesreću, ali je isto tako istina, nitko ne može povezati bogatstvo sa srećom…

"Pohlepa je prirodna posljedica orijentacije na imanje. Pohlepnik, ma što bio sadržaj njegove pohlepe, nikada neće imati dovoljno ni biti zadovoljan. Svaka je pohlepa mentalna, makar je zadovoljavali tjelesnim putem - nema točke zasićenja, jer unutarnja praznina, dosada, usamljenost i potištenost koje bi trebale prevladati ne mogu biti uklonjene zadovoljavanjem dotične pohlepe."  (Erich From, 1900.-1980.; njemački filozof, psiholog i sociolog).

Svjedoci smo, mnogi oko nas kažu: u glavi mi se „motaju“ brojne brige; u mojim planovima i razmišljanjima vrlo često preuzimaju me sumnje, strahovi i nesigurnosti…a tek napasti tijela!
„Meni su napasti tijela nešto što izgleda teže savladavam pa me i često napadaju. I stalno se ponavljaju. I samo udaraju. I neumjerenost, i lijenost, i blud. I ima ih na stotine… Te napasti su mi napravile najviše problema i štete u mojem dosadašnjem životu. I u mojoj obitelji i prema Gospodinu. I uspjelo mi je zlo tu napraviti puno štete...“

U biblijskoj knjizi Izreka (najvjerojatnije iz 6.st. pr. Kr.) 6,16-19 piše: »Šest je stvari koje Gospod mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu biću: (1) ohole oči, (2) lažljiv jezik, (3) ruke koje prolijevaju krv nevinu, (4) srce koje smišlja grešne misli, (5) noge koje hitaju na zlo, (6) lažan svjedok koji širi laži, i (7) čovjek koji zameće svađe među braćom.«

Prema kršćanskoj predaji postoji sedam smrtnih (ili sedam glavnih) grijeha; njih je prvi naveo papa Grgur I. oko 600. godine, i to ovim redom: oholost, škrtost, bludnost, zavist, neumjerenost u jelu i piću, srditost i lijenost.

Poznato je:
U svojim izvješćima četvorica evanđelista jednoglasno ističu: Isus Krist je kao božanski Učitelj glasno i često favorizirao siromahe, a bez ikakve zadrške i otvoreno osuđivao bogate; što se ogleda u više primjera. Najprepoznatljiviji je onaj o bogatom mladiću kojem Isus poručuje: Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.
U toj istoj poruci Isus izgovara još jednu radikalnu rečenicu: Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.

Neupitno je, Isus je do kraja odlučan i konkretan: "Jao vama bogataši jer imate svoju utjehu." (Lk 6,24). Možda se pitate zašto i zbog čega takav stav?
"Počivaj, jedi, pij, uživaj!" Tako bogati čovjek kaže sebi. Posljedica takvog stila života i razmišljanja nije samo hedonizam, nego suprotstavljanje između onoga "koji sebi zgrće blago na zemlji" i onoga koji se "bogati u Bogu". Na jednom drugom mjestu Isus slično kaže: "Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkopavaju i kradu. Zgrćite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkopavaju niti kradu. Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce". (Mt 6, 19-21)

Čuveni velikani uma i pera ističu:

Stari i mudri Latini napisaše:
"Bogatstvo mijenja karakter, ali rijetko kad na bolje."
"Niti je bogat onaj kome nešto treba, niti siromašan onaj kome ne treba."
 
U knjizi Mudrih izreka čitamo:
„Bog daje hrane svim pticama, ali im je ne baca u gnijezdo.“
 „Čovjek koji može pobijediti druge – jak je; čovjek koji pobijedi sebe – svemoćan je.“
 „Mudar čovjek donosi svoje odluke, glup slijedi javno mnijenje.“
 „Čovjek mora odabrati: ili uzdržljivost i pamet, ili vino i glupost.“
„Ono što smo napravili za sebe, umire zajedno s nama; što smo učinili za druge, ostaje besmrtno.“
Petar Preradović (1818. - 1872.; hrvatski pjesnik i prevoditelj pjeva:
 "Ljudskom srcu uvijek nešto treba,
zadovoljno nikad posve nije,
čim željenog cilja se dovreba,
opet iz njeg sto mu želja klije". (P. Preradović)
Erich Fromm (1900.-1980. )
"Bogat nije onaj tko puno ima, već tko puno daje."
 
Mahatma Gandhi (1869.-1948.), indijski političar.
„Bogat nije onaj tko puno ima, već tko puno daje.“
 
Izrečene tvrdnje želim sada detaljnije pojasniti …
Svi priznati društveni analitičari u dijagnozi današnjeg društva vide pohlepu kao najveće zlo koje ugrožava budućnost čovječanstva. Plodovi pohlepe su bolesne ambicije, škrtost, neumjerenost u kupovanju i trošenju, nesposobnost da dijelimo, podčinjavanje drugih našim nagonima i željama. Pohlepa na području seksualnosti naziva se bludnost. Na području hrane i pića, to je neumjerenost. Pohlepan um nikada nije miran. Postoji pohlepa za vlašću, za popularnošću, i sl.
Uz to, pohlepa je temelj većine naših navezanosti i negativnih emocija. Pohlepa je bit životnog stava kojemu je osnovni pojam 'ja' i 'moje'. Pohlepni su ljudi poput jame bez dna. Jer, što više imaju, to više žele, i nikada nisu zadovoljni.

Nema sumnje, moderno potrošačko društvo usadilo je u život čovjeka neumornu borbu za prestiž. Novac mu je osnovni i prvi sustav vrijednosti; i tko ima više novaca, u takvom se svijetu osjeća sigurnijim. Novac osim osjećaja sigurnosti doprinosi i psihičkoj ravnoteži pa onaj tko nema dovoljno novaca postaje ovisan o osobama s većim kapitalom.

Ipak, sve trebamo znati:
Novac je sve i novac je ništa. Novac je simbol svekolikih vrijednosti. Ali samo simbol. Novac je simbol uspješnog povećanja materijalnih vrijednosti koje su, opet, izraz povećanja svih općih vrijednosti neke osobe. Ali novac nije vrijednost. On je samo simbol vrijednosti.

Novac je često sotoniziran. Mnogima je sotonizacija novca pomogla da naivnima uzmu novac. Novac nije loš kada je sluga. Postaje gadnim gospodarom. Njegova je negativnost jednaka svakoj sličnoj pojavi kod koje simbol preraste sadržaj.

Ljudi koji nemaju novca žarko žele doći do njega. U želji da se obogate oni će poduzeti korake koji nisu uvijek realni ili promišljeni i vrlo vjerojatno će slušati svoj instinkt, a ne mozak. Konačno, želja će najvjerojatnije vrlo brzo proći, a posljedice djelovanja vezanog uz nju će ostati.

Ova poruka jasno poručuje:
Imati u izobilju novaca, visoki životni standard, moći kupiti štogod srce poželi, moći uživati, to su ciljevi suvremenog čovjeka. Tu čak nema neke velike razlike između vjernika i onoga tko to nije.
Ali, poučna je i zanimljiva pjesma o novcu koja sadrži neobičan emocionalni obrat:

Brate i sestro!
Pitate se sigurno: što nam je danas i sutra činiti? Gdje vidimo izlaz i spas?
Nudim nekoliko odgovora u vidu savjeta.

Prvo, biti gospodar svoje volje, a sluga svoje savjesti. Sigurno je, do kraja svijeta vrijedit će ove mudre poruke:

"Život samo junake kruni. Pospancima i lijenčinama stavlja lakrdijašku kapu na glavu"!
„Lijena mladost stvara stara prosjaka“!
„U neradu i tromosti gubiti dane“.
„Samoga sebe nadvladati daleko je najteže“ (Seneka).

Zaista, mrmljanje i gunđanje ubojice su radosti; oni uništavaju radost davanja i radost ljubavi.
Neraspoloženje ima paralizirajući učinak na druge (zajednicu ili obitelj), ali još više na onoga tko se predaje tomu nedostatku jer njima osakaćuje svoju sposobnost da ljubi i raste u ljubavi. Ako je radost zarazna, zarazan je i njezin nedostatak.

'Budimo stalno zauzeti', kada smo suočeni s nečistim mislima ili napastima...
'Želim da ispraznite srca od svake nemilosrdnosti, svake gorčine, svake neistine koju vidite i čujete' – napisala je bl. Majka Terezija…
'Mi smo stvoreni na sliku Božju. Njegova je ljubaznost u svakome pa pogledajmo koliko je Božjega u svakoj osobi. Za to su nam potrebne čiste oči i čisto srce da bismo mogli vidjeti tu ljepotu. Kada smo neljubazni, oholi ili grubi, zapitajmo se: Zašto sam danas grub? Nemam čisto srce. Nešto me odvaja od Isusa.
Najveća bolest sadašnjice nisu guba ni tuberkuloza, nego osjećaj da si neželjen, zanemaren, napušten od svih. Najveće je zlo nedostatak ljubavi i milosrđa, užasna ravnodušnost prema onima koji su žrtve izrabljivanja, korupcije, siromaštva i bolesti. Ljubav treba bit izgrađena na žrtvi. Moramo davati do boli.'

Evo i jednog konkretnog primjera:
Priča o svećeniku koji nije preuzeo odgovornost za svoj život u nadolazećoj poplavi.

Svećenik je sjedio uz radni stol pokraj prozora sastavljajući propovijed o Božjoj providnosti, kad je začuo nešto što je zvučalo kao eksplozija. Uskoro je vidio kako ljudi u paničnom strahu bježe amo-tamo, i saznao da je pukla brana, pa je rijeka izašla iz korita, a ljudi su bili evakuirani.
Svećenik je vidio kako na ulici raste voda. Imao je problema s potiskivanjem panike koja je u njemu rasla, ali je rekao samome sebi: "Upravo sam sastavljao propovijed o Providnosti i evo prilike da vršim što propovijedam. Neću bježati s ostalim ljudima. Ostat ću ovdje i pouzdati se u Božju providnost da me spasi."
Baš kad je voda došla do njegova prozora, prolazio je pokraj čamac pun ljudi. "Dođite, velečasni!" zvali su ga. "A ne, djeco moja", odgovori svećenik s povjerenjem. "Uzdam se da će me Božja providnost spasiti."
Svećenik se ipak popeo na krov, i kad je voda doprla do krova, prolazio je tuda drugi čamac pun ljudi koji su pozvali svećenika da se ukrca. On je to ponovno odbio.
Na kraju se popeo na vrh zvonika. Kad je voda doprla do njegovih koljena, jedan je patrolni čamac bio poslan da ga spasi. "Ne, hvala, časniče", reče svećenik mirnim smiješkom. "Uzdam se u Boga. On me neće ostaviti."
Kad se velečasni utopio i došao u nebo, odmah se potužio Bogu: "Pouzdao sam se u tebe! Zašto me nisi spasio?"
A Bog odgovori: "Pa poslao sam ti čak tri čamca."

Vjerujem, i ova je poruka poučljiva.

Drugo, i vjera i kvaliteta odgoja su dva stupa na koje se oslanja čitava zgrada ljudskosti – čitavi čovjek. Ako izmakneš jedan – zgrada pada! Ovo dvoje možemo uspoređivati i s krilima. Ako je jedno slomljeno, nema leta.
Vjera je značajna stoga jer otvara vidike onkraj vidljivoga svijeta i povezuje sa Stvoriteljem. Pitanje zdravog odgoja savjesti je nezamjenjivo. Sociolozi se danas slažu u jednome: širenje relativizma (u smislu nijekanja Boga, njegove prisutnosti, njegova zakonodavstva, proglašavanje moralnim ono što mi se subjektivno sviđa), donijelo je poplavu kriminala. Ako Boga nema – sve je dopušteno, prije 150 godina proročki je najavio pisac Dostojevski.  
 
Treće, odgovornost je ključna vrlina za postizanje moći, sreće i uspjeha. Želim reći:

Sposobnost čovjeka da osjeća svoju odgovornost jedan je od ključnih elemenata sreće i uspjeha. Čovjek pati onoliko koliko ne umije preuzeti odgovornost za svoj život. Kad smo odgovorni, onda potvrđujemo vrijednost onoga što nam je prirodom dano - slobodna volja i sposobnost da utječemo na svoj život.     
Pomoću odgovornosti preuzimamo svoju sudbinu u svoje ruke i prestajemo biti žrtva okolnosti.
 
Nitko ne voli neodgovorne ljude. Kad pokazujemo svoju odgovornost, pridobivamo simpatije okoline te inspiriramo druge da i sami budu odgovorniji, bilo prema nama, prema svojim obavezama, ili svom životu. Osim toga, kad se odlučimo za odgovornost umjesto za neku drugu negativnu emociju, tada osjećamo mir umjesto tjeskobe, nerviranja i stresa.
Prema svemu tome, odgovornost je važnija za nas osobno nego za one prema kojima smo odgovorni.

Savjesno preuzimanje odgovornosti jača našu osobnu moć, želju da rješavamo probleme, i mnoge vrline kao što su: marljivost, poduzetnost, integritet, dostojanstvo, odlučnost, hrabrost, samopouzdanje, ustrajnost, optimizam...
S druge strane jačanjem odgovornosti oslabljujemo mnoge slabosti/mane/demone kao što su: kritiziranje, jadikovanje, prigovaranje, ogovaranje, samosažaljenje, žaljenje, krivnja, osvetoljubivost, okrivljavanje, kritičnost, bezvrijednost, inferiornost, kompromitiranje, podvoravanje, apatija, nepovjerenje, lijenost, odgađanje, odugovlačenje, frustracija...

Ako zauzmeš stav odgovornosti u svom životu, to će se odraziti pozitivno na gotovo sve aspekte života:
Odgovornost te čini otpornijim na bolesti. Većina bolesti je uzrokovana psihosomatskim faktorima. Kad smo obuzeti bilo kojom suprotnošću osobne odgovornosti (žaljenje, kukanje, prigovaranje, ogovaranje, krivnja, okrivljavanje, kritiziranje, ljutnja, frustracija, pesimizam, netolerancija, arogancija...), u našem tijelu se stvaraju energetske blokade koje uzrokuju pad imuniteta pa time i mnoge bolesti i poremećaje.

Sve izrečeno želim opravdati na temeljima sljedećih misli:

"Bog misli u genijima, sniva u pjesnicima i spava u ostalim ljudima."
(Peter Altenberg, 1859. – 1919., pisac, pjesnik)

''Nije nikakva slučajnost što su upravo najveći umovi svih vremena ujedno bili i duboko religiozni.''
(Max Planck, 1858. – 1947., otac moderne fizike, začetnik kvantne teorije, dobitnik Nobelove nagrade).

"Savjest bez Boga je nešto grozno. Može zabludjeti u najgori razvrat."
''Zapad misli mudro voditi svijet, ali ukoliko odbacuju Isusa natopiti će ga krvlju.''
(Fjodor Mihajlović Dostojevski, 1821.-1881., ruski pisac)

"Nema Boga, sve je jači glas masa. Time, međutim, i čovjek postaje bezvrijedan, ubijan u proizvoljnom broju, jer je ništa."
(Karl Jaspers, 1883.-1969., njemački filozof egzistencijalizma, pisac)

Na kraju izričem velike misli blažene Majke Terezije koja nam savjetuje:

Život je prilika - iskusi je

Život je ljepota - divi joj se

Život je san - učini ga stvarnim

Život je izazov - suoči se s njim

Život je zadatak - izvršavaj ga

Život je igra - igraj se

Život je dragocjen - njeguj ga

Život je bogatstvo - čuvaj ga

Život je ljubav - uživaj je

Život je tajna - pronikni je

Život je obećanje - ispuni ga

Život je tuga - nadiđi je

Život je himna - pjevaj je

Život je borba - prihvati je

Život je tragedija - uhvati se s njom u koštac

Život je avantura - usudi se

Život je sreća - zasluži je

Život je život - brani ga

Amen!
IMG 1051


IMG 1053
IMG 1054
IMG 1057
IMG 1055
IMG 1061