Franjevački samostan i Župni ured sv. Ante Padovanskoga Humac


UREDOVANJE
Svaki radni dan od 8-12 i 16-18
Nedjeljom iza misa


KRŠTENJE
Prijava u uredovno vrijeme
Krštenja su u crkvi na Humcu svake nedjelje u 11 sati.
Prigodom  najave  krštenja  donesite  kopiju rodnog lista djeteta u Župni ured. 


VJENČANJE
Obvezatan je tečaj priprave za brak. Prijava u župnom uredu mjesec dana prije vjenčanja


BOLESNICI
Bolesnicima na vrijeme omogućite posjet svećenika

 

SPROVODI
Molimo vas da sprovod vašeg pokojnika najprije dogovorite sa Župnim uredom i smrtovnicu dostavite u Župni ured.

Desetorica franjevačkih novaka obuklo habit u Mostaru

novaci habitU nedjelju , 13. srpnja 2014., pod večernjom sv. Misom u 18,00 sati u prepunoj franjevačkoj crkvi Sv. Petra i Pavla u Mostaru redovničko franjevačko odijelo obukla su desetorica novaka naše Provincije i tako započeli godinu novicijata, odnosno godinu kušnje, razdoblje upućivanja u redovnički život po pravilu sv. Franje.

 

 

 

Dva kandidata došla su u novicijat nakon završetka Franjevačke klasične gimnazije u Visokom:

Fra Tomislav Crnogorac (r. 02. svibnja1995.) iz župe Bezgrješnog začeća BDM u Posušju,

Fra Andrija Majić (r. 26. prosinca 1994.) iz župe Sv. Mihovila Arkanđela u Drinovcima.


A osmorica su u novicijat ušla nakon provedene godine postulature u samostanu u Mostaru:

Fra Marko Bandić (r. 29. rujna 1990.) iz župe Sv. Ivana Krstitelja u Ružićima,

Fra Franjo Čuljak (r. 08. veljače 1995.) iz župe Presv. Srca Isusova u Šipovači –Vojnići,

Fra Džoni Dragić (r. 20. veljače 1990.) iz župe Sv. Mateja Apostola u Mostaru,

Fra Petar Jukić (r. 31. prosinca 1996.) iz župe Bezgrješnog začeća BDM u Posušju,

Fra Romario Marijanović (16. srpnja 1994.) iz župe Sv. Petra i Pavla u Mostaru,

Fra Ivan Nikolić (r. 19. kolovoza 1993.) iz župe Sv. Jakova Apostola u Međugorju,

Fra Ivan Pehar (r. 25. rujna 1994.) iz župe Sv. Franje Asiškoga u Čapljini,

Fra Antonio Primorac (r. 02. kolovoza 1993.) iz župe Sv. Ante Padovanskog na Humcu.

Sv. Misu i obred oblačenja predvodio je provincijal fra Miljenko Šteko u koncelebraciji s gvardijanom fra Ikom Skokom, župnikom fra Josipom Vlašićem, meštrom postulanata fra Stankom Mabićem, meštrom novaka fra Slavkom Soldom te još s oko četerdesetak svećenika.


 
Homilija provincijala fra Miljenka


Draga braćo i sestre!


 „I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela.“ – kaže Pavao u Poslanici Rimljanima koju smo čuli. Uskrsnuće nadvisuje i nadilazi povijest, ali ostaje u srcu otajstva vjere. Stoga se uskrsli Krist ukazivao svojim učenicima, onima koji će ostati njegovi svjedoci u povijesti (usp. Dj 13,31). A posjet uskrsloga Gospodina ne ograničava se samo na prostor dvorane Posljednje večere, gdje je on došao učenicima, već se proteže dalje kroz povijest, kako bi svi, dok iščekujemo, mogli primiti dar radosti života.
 
S današnjom nedjeljom naša radost je neskrivena, jer živimo dan "što ga učini Gospodin", nedjeljni dan u koji nas na vidljiv način posjećuje Gospodin, označen znakom ovih mladih ljudi koji pristupaju našoj Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji. Preko njih, kao posebnog znaka, mi osjećamo da se isijava obilje Božjeg milosrđa i Njegova dobrota na ovu zajednicu. Sretna je to podudarnost, posebno u ovoj 170. obljetnici naše zajednice u Hercegovini! Baš u ovoj obljetnici, s ovim milosnim događajima, želimo ponovno prepustiti sve Gospodinu, dopuštajući da svakoga od nas on uzme za ruku i povede na novi put oslobođen svake lažne sigurnosti, kako bi upoznali pravu sigurnost u Njemu i s Njim.
Kao da nam Gospodin u ovom času želi reći: Ne sumnjajte u moju nazočnost, u moju blizinu!

Po tolikim milostima kao da nama, kao nekoć nevjernom Tomi, dopušta da ga se dodirne i prepozna. A Toma, ushićeni učenik, dotakavši Gospodinove rane, liječi ne samo vlastitu, već i sumnju drugih. Hoće li se to nama dogoditi? Hoće li nestati sumnje i roditi se istinska vjera: Gospodin je stvarno tu, ovdje! On ispisuje našu povijest smislom i onda kad su naši smislovi pobunjeni i nerazumljivi!
Čuli smo u Evanđelju jednu zanimljivu rečenicu glede usjeva: „A kad sunce ogranu...“ Sunce ogranu, zasija, bi svjetlo... Biblija i liturgija često spominju svijetlo, ali najčešće ne govore o prirodnom svjetlu, nego o drukčijem svjetlu, posebnom, koje je na neki način usmjereno prema "nama", u skrovitost srca. To je način na koji Bog djeluje kroz cijelu povijest spasenja. Bog pali svjetlila koja svojim zrakama dosežu srca ljudi. Sadržaj toga svjetla zahvaća tamo gdje je ono prihvaćeno u otvorenosti, u slobodi. Oni koji se slobodno otvore njegovu sjaju, sami postaju izvori svjetla. Vidimo da i danas Bog nastavlja paliti plamenove u noći svijeta da bi pozvao ljude da prepoznaju u Isusu "znak" njegove osloboditeljske prisutnosti. Oni postaju plodno tlo koje čuva milost usjeva.
 
Da bi netko ostavio obitelj u kojoj je rođen, studij ili posao kako bi se posvetio Bogu, jedino on u skrovitosti srca do kraja zna dobro o čemu je riječ, jer ima pred sobom jedno od najljepših mogućih iskustava koje netko može imati u Crkvi! Vidjeti, dotaći gotovo rukom Gospodinovo djelovanje u vlastitom životu; iskusiti njegovo svjetlo u svom srcu. Svjetlo koje nam daruje sve, a traži jedino odgovor – da!

Onaj koji se odriče svega, čak i samoga sebe, da slijedi Isusa, ulazi u novu dimenziju slobode, koju sveti Pavao naziva "život po Duhu" (usp. Gal 5, 16). "Za slobodu nas Krist oslobodi!", piše apostol i objašnjava da se taj novi oblik slobode koju nam je Krist stekao sastoji u tome da "služimo jedni drugima" (Gal 5, 1.13). Sloboda i ljubav se podudaraju!
Sve kreće od srca: kad se u molitvi zastane pred Raspetim, pogleda uprta u onaj probodeni bok, mora se u nutrini osjetiti radost, jer znamo da smo ljubljeni, te želja da ljubimo i postanemo oruđa milosrđa i pomirenja.
 
Tako se prije 800 godina dogodilo mladome Franji Asiškom, u crkvici Sv. Damjana, koja je tada bila ruševna. Odozgo, s križa, koji se danas čuva u bazilici Sv. Klare, Franjo je čuo kako mu Isus govori: "Idi, popravi moju kuću koja je, kao što vidiš, sva ruševna". Ta "kuća" bio je ponajprije njegov vlastiti život, koji je trebalo "popraviti" putem istinskoga obraćenja; bila je to potom Crkva, ne ona načinjena od opeka, nego od živih osoba, uvijek potrebna čišćenja; bilo je to onda i cjelokupno čovječanstvo, u kojem Bog voli prebivati.
Poziv uvijek kreće od srca preoblikovana Božjom ljubavlju, kao što to svjedoče bezbrojni životi svetaca i mučenika, koji su na različite načine uložili život u služenje Evanđelja.
 
Draga mlada braćo, Marko, Tomislave, Franjo, Džoni, Petre, Andrija, Romario, Ivane, Antonio, Ivane, Isus je vama, svakome ponaosob, progovorio, kao  Franji: "Idi, popravi moju kuću koja je, kao što vidiš, sva ruševna". Ta "kuća" je ponajprije tvoj vlastiti život, koji je trebalo "popraviti" putem istinskoga obraćenja; to je potom Crkva, ne ona načinjena od opeka, nego od živih osoba, uvijek potrebna čišćenja; i cjelokupno čovječanstvo, u kojem Bog voli prebivati. Poziv je krenuo od tvog srca koje još treba biti preoblikovano Božjom ljubavlju!
Neka svakome od vas u tom preoblikovanju pomogne Blažena Djevica Marija da iskusite, u životu u koji vas je Providnost stavila, radost i odvažnost istinskog života na način svetoga Franje. Da ostanete vjerni obećanjima Isusu, kao što je bila Djevica Marija, koja je ostala vjerna svome Sinu do kraja. Radujem se što mogu biti posredikom milosti koju je Gospodin pripravio za svakoga od vas.

Pozivam vas sve, braćo i sestre, osobito vas, dragi roditelji i najbliži, da se pridružite mojoj molitvi Svemogućemu Bogu da obdari potrebnom vjerom i hrabrošću ove mlade, uskoro novake! Amen!

Pred homiliju na prozivku kandidati su odgovorili njihovim „Evo me!“. Nakon homilije uslijedio je obred oblačenja. Provincijal je blagoslovio i predao habite novacima, a u oblačenju su im pomogli gvardijan, meštar postulanta, župnici rodnih župa kao i još neki fratri.
Potom su sva braća čestitala novim fratrima, što je izazvalo mnoge suze radosnice ne samo kod rodbine nego i kod ostaloga Božjega puka.     
Na kraju misnog slavlja riječi pozdrava, čestitke i zahvale uputio je gvardijan fra Iko Skoko, naglasivši da su zvanja plod naše molitve i Božjeg dara. Bog nas je obdario desetoricom mladića na čemu mu od srca zahvaljujemo. Ista zahvala je upućena roditeljima i svima onima koji mole za duhovna zvanja.

I provincijal fra Miljenko se pridružio i biranim riječima zahvalio Bogu, roditeljima, odgojiteljima kako u Visokom tako i u Mostaru, kao i svima onima koji su doprinijeli da su ova desetorica mladića obukla franjevački habit.
Na sv. Misi pjevao je veliki župni zbor „Sv. Cecilija“ pod ravnanje s. Slavice Filipović, a na orguljama je bio mladi gospodin Drago Soldo. Liturgijskom asistencijom, u kojoj su sudjelovali naši bogoslovi, ravnao je fra Branimir Novokmet.

Poslije sv. Mise fratri, časne sestre, obitelji, rodbina i prijatelji novaka nastavili su druženje u samostanskom klaustru. Nakon toga novaci su sa svojim meštrom fra Slavkom krenuli put Humca u novicijat. Neka im Bog blagoslovi svaki korak u redovničkom životu!

 

franjevci.info